Dan škole obogatio je proljetni koncert koji ove godine potpisuju Nataša Miljuš, prof. hrvatskoga jezika i Karla Ledić, prof. glazbene kulture.

Proljetni koncert je prilika da učenici naše škole koji paralelno pohađaju i glazbene škole, sviraju instrumente ili se ozbiljnije bave plesom, predstave svoju darovitost i glazbene uspjehe.

Ove smo godine uživali i u dobrom izboru plesnih točaka. Učiteljica Marija Čorak zaslužna je za odličnu koreografiju Plesova svijeta koju su nam izveli učenici 2.a i 2.b razreda, a Plesni studio Step by step ponovno nas je oduševio svojom kreativnošću i odličnim nastupom.

Mali zbor pod dirigentskom palicom učiteljice Andreje Plantarić Balić te zbor učenika viših razreda koji je uvježbala prof. Karla Ledić, začinili su ovogodišnji koncert zanimljivim pjesmama.

U sklopu folklorne skupine koju vodi učiteljica Jelena Miličević nastupili su učenici prvih i trećih razreda uz tradicijske folklorne pjesme "Pod mostec" i "Pikuša".

Takodjer učenici 2.e razreda pod vodstvom učiteljice Valerije Vukeljić Habuljko odplesali su splet hrvatskih tradicijakih plesova.

Ovogodišnja tema Dana otvorenih vrata bila je "Škola jučer, danas, sutra". Učenici i roditelji mogli su sudjelovati u radionicama, slušati i gledati prezentacije učeničkih radova na ovu zanimljivu temu, a bilo je prilike okušati se i u učenju krasopisa te napisati nešto zanimljivo na pisaćem stroju ili koristiti indigo papir. 

Radionice su bile poticajne i zanimljive, a učenici 2.a razreda, polaznici Medijske skipine, snimili su i nekoliko intervjua s gostima - prikupili su dojmove sudionika i zabilježili nekoliko audio zapisa o školi nekad kako bi pokazali mogućnosti korištenja novih tehnologija u odgojno-obrazovne svrhe.

Učenici 2.b razreda te učenica Nia Tešić (2.a) izložili su u pisanom obliku prethodno prikupljene intervjue o školi nekad, a intervjuirali su svoje roditelje, bake i djedove. 

ŠKOLA NEKAD – INTERVJU S PRABAKOM

NIA TEŠIĆ, učenica 2.a razreda, intervjuirala je svoju prabaku NADU KOVAČ te doznala monogo zanimljivih informacija o školi nekad.

Niina prabaka Nada Kovač rođena je prije 85 godina, točnije 2.10.1932. u svojoj kući u selu Baretići. Baretići su malo selo u brdima, udaljeno 10 km od Crikvenice. Baka Nada trenutno živi u Domu za starije i nemoćne u Koprivnici tako da je Nia ovaj zanimljivi intervju obavila telefonom.

N: Baka, s koliko si godina krenula u prvi razred?

B: Imala sam 7 god., a to je bilo 1939. godine. Prvi razred smo završili za dva       mjeseca jer je počeo rat.

N: Kako je izgledala tvoja školska torba?

B: Imala sam smeđu kožnu torbu koju mi je poklonio tata, a tu školsku torbu

     sam koristila cijelo svoje školovanje, do svoje 19-te godine.

N: Jesi li imala  školske knjige?

B: Ne, nisam imala knjige. Priče nam je čitala učiteljica.

N: Jesi li imala bilježnice?

B: U prvom razedu sam imala crnu pločicu za pisanje obrubljenu drvetom. S jedne strane su bile crte i to je služilo za hrvatski, a s druge strane su bili kvadratići i tu smo pisali matematiku. Sa strane je visila spužvica i uvijek je bila vlažna. Popločici smo pisali kredom. Domaće zadaće pisali smo također kredom na pločici i morali smo paziti da nam se na putu do škole zadaća ne obriiše. U drugom razredu sam dobila bilježnicu – pisanku. U školi smo pisali olovkom, a domaću zadaću kod kuće, perom i tintom. U 3 i 4. razedu smo učili pisati krasopis. Debela crta gore, tanka crate dolje! To su nam čak i ocjenjivali. Ja sam uvijek imala peticu jer sam lijepo pisala.

N: Kako je izgledala škola?

B:  Bila je jako mala. Imali smo samo dvije prostorije i toalet. U jednoj učionici je bio 1. i 2. razred zajedno, a u drugoj 3.i 4. razred. Grijali smo se na drva koja smo sami nosili, a nije bilo struje. Umjesto struje imali smo lampe na petrolej.

N: Jeste li imali školske uniforme ?

B: Ne, nismo imli školske uniforme, a papuče za školu mi je napravila moja mama. Đon je bio od stare biciklističke gume, a gornji dio od starih krpa. Bile su tamno plave, a meni je mama na njih izvezla ružicu. Neka su djeca bila čak i bosa.

N: Jeste li imali računalo?

B: Ne, nismo. Sve smo računali iz glave!!!

N: Je li ti škola bila daleko? Tko te vozio u školu?

B: Prva četiri razreda išla sam u školu u susjedno selo Blaškoviće, a viši razredi su bili u školi u Crikvenici. U školu u Crikvenici smo išli pješke, i to 10 km u jednom smijeru. Nije bilo cesta. Kad bi zbog jake bure zakasnili u školu od učiteljice bismo dobili packe - šibom po ruci! Ali, to i nije bilo tako strašno! Kući smo dolazili obično oko 16 sati. Nastavu smo imali svaki dan osima četvrtka i nedjelje.

N: Je li tvoja učiteljica bila stroga?

B: Da , učiteljica je bila jako stroga i sve smo morali znati.

N: Koji si strani jezik učila?

B: Učila sam ruski, ali tek u prvom razredu gimnazije.

N: Kako su se zvale tvoje najbolje prijateljice?

B: Olga i Neda. Nas tri smo stalno bile skupa!

 Nia i prabaka Nada

Učenici 5.a pripremili su pravu svadbenu feštu - prisutnima su izveli dramatizaciju svadbene scene iz Vlaka u snijegu te uz veliki trud prof. hrvatskoga jezika Jasenke Glavić pokazali prisutnima kako su se u prošlim vremenima igrali njihovi vršnjaci.