1. Koji Vam je bio prvi posao koji ste radili? Koliko ste imali godina kada ste ga počeli raditi? Koji Vam je bio najteži posao?

- Prvi posao u životu mi je bio inokorespondentica za engleski i njemački u jednoj vanjskotrgovinskoj firmi preko student servisa, a drugi posao koji bi se zapravo računao kao prvi pravi posao je razrednica i profesorica njemačkog jezika u srednjoj frizerskoj školi. Imala sam 23 godine kada sam počela raditi i rekla bih kako je svaki početak nekog posla težak, a ovaj posao koji trenutno radim je strahovito odgovoran pogotovo u okolnostima u kojima sam ga preuzela.

2. Kako ste se osjećali kada ste saznali da ćete biti na mjestu ravnateljice? Kako se snalazite na novome radnom mjestu?

- Odluka nije bila jednostavna jer znala sam da je ovo izuzetno odgovoran posao pogotovo u ovako velikoj školi, a k tome je u tijeku bila i dogradnja škole koja je bila dodatno opterećenje. I na to sve još ova Covid situacija i potres. Nisam se baš sjajno osjećala. Odluku sam donijela, a ja sam takva da kada nešto odlučim onda to i odradim maksimalno dobro koliko mogu. Najvažnije je raditi posao koji volite. A važna mi je i podrška djelatnika škole. Rekla bih da se dobro snalazim iako će tu uvijek biti nekih promjena i poteškoća. Posao je zahtjevan jer se radi o mladim ljudima kojima često treba poticaj, a ja sam tu da to organiziram u okviru raspoloživih mogućnosti. Vrlo je teško postići zadovoljstvo svih učenika, roditelja i djelatnika. Ali ako je većina zadovoljna, to je velik uspjeh. A težim tome.

3. Sviđa li Vam se više biti profesorica ili ravnateljica? Po čemu se posao ravnatelja razlikuje od posla profesora?

-Teško je to reći. Jako sam voljela biti profesorica njemačkog te sam i dalje aktivna u tom dijelu, a ovaj posao koliko god izazovan bio, toliko pričinjava i zadovoljstvo kada vidiš da je čitav niz stvari uspio. Posao ravnatelja razlikuje se po tome što ja više ne radim direktno s učenicima, što mi nedostaje. Ovaj je posao zapravo kompletna organizacija rada škole te  povezivanje s institucijama izvan škole.

4. Planirate li uvesti nešto novo u školu ili promijeniti već nešto napravljeno?

- Novo u školi provodim na miran i polagan način jer znam da ako nešto novo provodiš najčešće će svi pružati otpor, ali kada se provodi postepeno onda se polagano, ali sigurno događaju  željene promjene.

5. Koje su prednosti, a koji nedostaci Škole za život?

- Ja sam još davno rekla da se meni naziv kao takav ne sviđa zato što smatram da je škola uvijek bila škola za život. Ta reforma nije bila dorađena u samom startu tako da nismo svi bili spremni na to, međutim mislim da je dobro što se uz vaše brojčane ocjene dodaju opisne informacije koje se pri zaključivanju ocjena uzimaju u obzir. Isto tako važno je da se od vas sada očekuje povezivanje, a ne samo učenje činjenica, što je malo teže, ali na to se treba priviknuti.

6. Imate li neku školsku anegdotu koju biste htjeli podijeliti s nama?

- Imam ih puno, ali evo jedna s izleta. Bili smo na izletu, krenuli smo autobusom iz Austrije, ali morali smo se vratiti jer je jedan učenik ostavio ruksak u McDonaldsu sa svim dokumentima. Ipak sve je bilo nađeno, ali učenik se nije brinuo, već je rekao kako prelazak granice bez putovnice ne bi bio problem jer mu na granici mogu uzeti otisak prsta i neće više biti problema. Rekla sam mu kada bi to bilo tako, nitko od nas ne bi imao putovnicu već bismo samo davali otiske prstiju.

7. Koje jezike govorite, a koje biste htjeli naučiti?

- Diplomirala sam njemački i ruski jezik, godinama sam radila s engleskim, a služim se i talijanskim jezikom. Voljela bih još poboljšati svoj talijanski i naučiti španjolski jezik.

8. Čujemo da izlazi kalendar u čijoj ste izradi i Vi sudjelovati. Jeste li zadovoljni ostvarenim?

- Jesam, zadovoljna sam. Taj je kalendar napravljen krajem 2020. godine za 2021. godinu.  Svrha mu je podizanje svijesti o važnosti učenja stranih jezika. U izradi su sudjelovale tri škole, naša, OŠ Augusta Harambašića i III. gimnazija. Sada je u tijeku ocjenjivanje tih kalendara. Mi smo obradili grad Zagreb na njemačkom jeziku, a iz naše škole su sudjelovali učenici prošlogodišnjih šestih razreda. Sad su „sedmaši“. Učenici su bili suradljivi, veselili smo se projektu i žao nam je što se nismo mogli više družiti.

9. Koje je Vaše mišljenje o mjerama u školi i općenito ovoj situaciji?

- Ja nisam stručnjak, a stručnjaci su rekli da se moramo ponašati ovako kako se ponašamo uključujući nošenje maska koje nije ugodno nositi, ali moramo u nadi da će nas to nekako zaštititi. Što se tiče nastave, mi smo veliku većinu ove godine proveli uživo što je po mom mišljenju najvažnije. Mjere koje su donesene  po meni su bile vrlo teške u provedbi, a najgore je bilo kada se odlučilo prošle godine u 3. mjesecu da svi moramo prijeći na nastavu na daljinu. Mnogi su to teško prihvatili. Nadam se da će svemu ovome uskoro doći kraj.

10. Mislite li da se svi učenici pridržavaju pravila?

- Jedan dio učenika uvijek se drži pravila, drugi dio ih izbjegava dok ih se ne opomene, a treći se protivi svim pravilima, ne samo nužno ovima vezanim uz Covid situaciju. Znam da se izvan škole učenici nalaze bez maska i doma, ali ja tu ne mogu ništa. Ono što je važno i u mojoj mogućnosti je da se u školi maksimalno pridržavamo pravila.

11. Nedostaju li Vam izleti s učenicima? Koji Vam je bio najdraži izlet?

- Nedostaju mi. Istaknula bih jedan izlet prije tri godine kada smo bili u Gradišću. To mi je nekako bio najljepši i najzahtjevniji izlet. Ta je godina završila predivnim izletom i opraštanjem od razreda koji sam vodila od 5. do 8. razreda.

12. Koju ste srednju školu završili i da se sad vraćate pred upise biste li promijenili svoj izbor?

- Završila sam jezičnu gimnaziju i vjerojatno ne bih promijenila izbor. Davnih sam dana odlučila da ću studirati njemački jezik. Željela sam studirati njemački i psihologiju, međutim trebala sam donijeti odluku hoću li studirati njemački i još jedan strani jezik ili samo psihologiju. Odlučila sam se za prvi izbo. No, da je tada postojala mogućnost studiranja njemačkog i psihologije odabrala bih to, ali nije mi žao mog izbora. Dapače, otvorio mi je mnoge mogućnosti.

13. Imate li neki savjet za „osmaše“ koji upisuju srednju školu?

- Prvo da je jako važno razlikovati mogućnosti od želja. Jedno su želje, drugo su mogućnosti i tu treba pronaći ravnotežu. Druga stvar koju bih htjela reći jest da neovisno o odabiru srednje škole, ako imaš neki cilj kao što je završetak odabranog fakulteta, onda izbor srednje škole nije presudan. Ako je ta želja i motivacija za neki cilj dovoljno jaka, sve se može postići. Samo treba dovoljno jako željeti i postizati uspjeh svojim radom, a u tome vas neće spriječiti izbor škole koja vam trenutno možda nije interesantna. „Osmašima“ želim puno sreće u budućnosti.

14. Asocijacije na riječi:

ŠKOLA: djeca, veselje, ljubav

NJEMAČKI JEZIK: moja sreća

BLAGDAN: život u okruženju obitelji

DRUŠTVENE MREŽE: zanimljive i opasne

PROFESORI: moji izvrsni kolege

HRANA: nešto ukusno

GLAZBA: melem za dušu

NOVAC: potreban, ali ne presudan za sreću

„OSMAŠI“: rastanak

FILM: razmišljanje

KNJIGA: moja druga ljubav

JELKOVEC: lijepo, novo, mlado naselje koje će tek postati prekrasno

PJESMA: nešto što čovjeka usrećuje

POSAO: obveza, odgovornost, zadovoljstvo

OBITELJ: najveća ljubav

15. Što poručujete učenicima?

- Ako nešto stvarno želite, onda ćete to postići, ali samo svojim radom i strpljenjem. Rad se kad-tada u životu isplati. Isto tako pristojnim postupcima na pristojan način možete postići sve. Nikada nemojte počinjati rečenicu s ne, neću, ne mogu, baš me briga. Zaustavite se prije nego li to kažete i dobro slušajte sugovornike jer je važno voditi razgovore. Važno je reći što želiš, ali važno je i znati kako ćeš to reći te je bitno čuti što ti drugi govore da bi znao odgovoriti. Učenje si učinite što zabavnijim i ne prilazite mu kao nečemu nepotrebnom i strašnom jer čovjek uči cijeli život.  

Novinarke: Karla Ivančić i Dora Rešetar, 8. e