Svi smo čuli za socijalne pedagoge. Rade u našim školama, pomažu nam kada se ne osjećamo dobro i trebamo nazvati roditelje da dođu po nas, održavaju radionice u razredima, ali… jeste li se zapitali što sve obuhvaća posao socijalnog pedagoga i gdje oni sve mogu raditi? Naša novinarka odlučila je pomno istražiti to zanimanje i zato je intervjuirala novu školsku socijalnu pedagoginju Hanu Moguš. A što smo sve saznali o Hani i njezinom radu:

HANIN POSAO

Za početak Vam želim zahvaliti što ste pristali na ovaj intervju. Vrlo sam znatiželjna pa ću Vas zamoliti da mi kažete nešto o sebi.

Željela bih zahvaliti novinarskoj grupi na interesu za intervju, jako mi je drago što ste baš mene odlučili intervjuirati. Mislim da ljudi općenito ne znaju tko je socijalni pedagog i što on radi pa mi je drago da ćemo malo razgovarati o tome. A o meni…ja sam Hana Moguš, imam 24 godine, friško sam završila faks u 9. mjesecu i ovo mi je prvi posao. Inače sam iz Duge Rese, a u Zagrebu živim već pet godina jer sam ovdje studirala. U slobodno vrijeme idem na grupne treninge i volim šetati prirodom.

Čime se točno bave socijalni pedagozi?

Ugrubo, socijalni pedagozi se bave prevencijom, detekcijom i tretmanom problema u ponašanju kod djece, mladih i odraslih.  Prevencija se odnosi na to da pokušavamo spriječiti pojavu određenih problema u ponašanju i to najčešće kroz preventivne programe i aktivnosti. I vi sudjelujete u takvim programima jer ih provode vaši razrednici u školi. Detekcija se odnosi na znakove koji nam upućuju da osoba možda razvija neke probleme u ponašanju. Primjerice, ako izvrstan učenik odjednom počne dobivati loše ocjene, nije zainteresiran na satu, ne poštuje profesore, onda se možda kod njega razvijaju neki problemi u ponašanju. Tretman se najviše odnosi na individualne razgovore s nama ili u grupnom obliku kad se spoji više učenika s rizičnim ponašanjem. Puno ljudi ne zna da socijalni pedagozi mogu raditi i s odraslima, a ne samo s djecom.

Što su prednosti Vašeg zanimanja, a što su nedostaci?

Prednost je to što možemo raditi u više sustava, dakle ne moramo raditi samo u školi, i to što smo često u izravnom kontaktu s ljudima različite dobi. Negativni aspekt je, meni osobno, to što puno stvari primam k srcu. Na primjer, kad čujem neku tužnu životnu priču od djece, onda o njoj razmišljam ne samo kod kuće nego i u školi.

U kojim ustanovama mogu raditi socijalni pedagozi?

U odgojno-obrazovnom sustavu možemo raditi u vrtićima, osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima. Od socijalnih ustanova možemo raditi u Zavodu za socijalni rad, u domovima za nezbrinutu djecu i u popravnim domovima. U sustavu pravosuđa možemo raditi u zatvorima, kaznionicama i na sudovima. Što se tiče zdravstvenog sustava, možemo raditi u psihijatrijskim ustanovama, npr. u Klinici za psihijatriju Vrapče.

Jeste li se u djetinjstvu željeli baviti nekim drugim zanimanjem? Koje je to zanimanje bilo?

Kad sam bila dijete, često sam mijenjala odluku o budućem zanimanju. Prvo sam htjela biti doktorica, ali nisu mi baš išli prirodni predmeti (Matematika, Biologija, Kemija). Za socijalnu pedagogiju saznala sam tek u 4. razredu srednje škole. Prije nisam nikada čula za to zanimanje, ali što sam više istraživala, sve mi se više sviđalo.

NAŠA ŠKOLA

Je li Vam zanimljivo raditi u našoj školi?

U ovoj školi mi je jako zanimljivo raditi jer je vrlo dinamično. Nijedan dan nije isti, puno je pokreta i događaja.

Koliko ste radionica proveli i što su sve učenici mogli naučiti?

Za sada sam provela radionice u višim razredima i s jednim 4. razredom. U 4. razredu sam se više usredotočila na radionice o komunikaciji, konkretno o rješavanju sukoba na nenasilan način. Radionice u 5. i 6. razredima održala sam o sigurnosti na Internetu, dok sam u 7. i 8. razredima provela radionice o slanju obnaženih fotografija i ucjenama zbog takvih fotografija.

Imate li plan za sljedeće radionice i možete li nam otkriti nešto o njima?

Imam neke planove za sljedeće radionice, voljela bih se u njima usredotočiti na ovisnosti, ali nisam još odlučila koje će to sve ovisnosti biti. Također bih voljela provesti radionice o socijalnim vještinama i suradnji, ali uvijek prvo provjerim što učenike pojedinog razreda najviše zanima.

Jeste li već bili na izletu s učenicima? Ako ne, na koji izlet biste voljeli ići?

Nisam bila na izletu, ali sam bila u pratnji jednom dječaku, učeniku s teškoćama, jer je njegova asistentica bila na bolovanju. Išli smo u kino i gledali smo film Mufasa. Svima je film bio super, samo sam ja plakala. Rasplakala sam se dok sam gledala crtić. (Smijeh.) Inače volim izvanškolske aktivnosti jer se u neformalnom okruženju svi možemo bolje upoznati.

DRUŠTVO U KOJEM ŽIVIMO

Što je po Vama najveći problem s kojim se djeca danas suočavaju?

Mislim da su velik problem društvene mreže i da djeca nemaju dojam o tome koliko drugoj osobi mogu naštetiti na Internetu. Lakše je govoriti ružne riječi u virtualnom svijetu nego uživo jer svi mislimo da riječi na društvenim mrežama toliko ne dotiču osobu. Vidim da učenike u razvojnoj dobi to dosta pogađa, a i socijalni pedagozi se u radu s djecom često susreću s tim problemom.

Što mislite o utjecaju tehnologije na djecu?

Mislim da se tehnologija često ne upotrebljava u dobre svrhe jer vidimo pretjerano korištenje TikToka, osobito sudjelovanje u takozvanim TikTok izazovima preko kojih možete upasti u nevolje. Često takvi videi dođu i do nas, a ako ih vidimo, onda na njih moramo reagirati. Tehnologija ima i dobre strane, primjerice ChatGPT, kojim se i ja služim u nekim situacijama jer je dobar izvor informacijama. Općenito, mislim da se u današnje vrijeme više susrećemo s negativnim aspektima tehnologije.

Na koje načine društvo pomaže djeci koja se suočavaju s problemima?

Budući da smo mi socijalni pedagozi na prvoj crti obrane, prvo porazgovaramo s djecom o problemu. Ako je potrebno, šaljemo dopise policiji, Zavodu za socijalnu skrb ili Ministarstvu. Kada mi ne uspijemo pomoći djeci i njihovim obiteljima, često predložimo udrugu koja se bavi specifičnim problemom jer im ta udruga može dugoročno pomoći.

HOBIJI I PODRŠKA

Imate li neki hobi?

Hmm…ne baš jer nisam ni likovno ni pjevački nadarena. Volim pjevati pod tušem, ako se to računa. (Smijeh.) Budući da sam iz manje sredine, vikendom volim šetati prirodom pa se može reći da je šetnja moj hobi.

Tko Vam je najveća podrška u životu?

Najveća podrška mi je obitelj. Jedinica sam pa su me roditelji cijeli život podržavali u svemu dobrome. Za mene su tu uvijek bili i baka i djed. Već pet godina imam dečka pa mi i on pruža podršku, tako da sam cijeli život okružena baš dobrim ljudima.

Što biste poručili učenicima koji trebaju podršku u svakodnevnom životu, a nisu sigurni kome se mogu obratiti za pomoć?

Poručila bih da tražiti pomoć nije sramota, da je tražiti pomoć jako hrabro i to je često onaj najteži korak jer svi mislimo da smo jaki i da možemo to podnijeti, ali to nije uvijek tako. Ja, s 24 godine, ponekad trebam pomoć od nekog drugog, baš kao i netko tko ima 50 godina, pa tako i vi jer ste još u razvoju. U današnje vrijeme, kada tehnologija nameće trendove o tome kako trebate izgledati i kako se trebate ponašati, zaista je pohvalno javiti se nekome za razgovor ako vam je on potreban.

BRZA PITANJA

Jutarnja ili popodnevna smjena?

Jutarnja. Svaki put jutarnja! (Smijeh.)

Zima ili ljeto?

Hmmm, ljeto.

Voda ili sok?

Sok.

Slano ili slatko?

O, slano, definitivno!

Mobitel ili laptop?

Mobitel.

Zahvaljujem Vam na odgovorima, veselim se Vašim sljedećim radionicama i želim ugodan ostatak dana!                                                                                           

                                                                                                                      Kiara Cerić, 6. a