Već smo pisali kako su naše rukometašice pobijedile u finalu Grada Zagreba i time se plasirale na državno prvenstvo osnovnih škola koje se održavalo u Poreču od 17. – 19. travnja. To je bio tek preludij veličanstvene simfonije koju su u dva dana izvele naše rukometašice u Istri…
Veličanstvena izvedba, kolajna sjajnih pobjeda, raskoš pojedinačnog talenta, nenadmašni dirigent prof. Bertović i silno samopouzdanje kod djevojaka nije moglo ostati skriveno od svijeta. U dva dana natjecanja rukometne partiture su se same ispisivale, svaka djevojka dodala je svoju notu, a lopta je fijukala uvijek u sve jačem krešendu dajući svima do znanja: ovaj orkestar svira do finala!
Prvog dana (17. IV.) ponizno smo došli u Poreč, gledali sve protivnice s poštovanjem znajući da nitko tamo nije slučajno zalutao. Prva večer je po rasporedu bila rezervirana za svečano otvaranje i ždrijeb. U osam skupina bile su raspoređene 23 ekipe, a samo prvi u skupini ide u četvrtinu finala. Nas je zapala skupina „D“ i protivnice iz Petrijevaca i Varaždina.
Sutradan smo protiv Varaždinki odigrali s lakoćom 18:7, a protiv Murselle iz Petrijevaca naše Jelkovčanke su držale tempo sa semaforom – svake minute padao je gol dok se pred kraj nisu umorile i zaustavile na 25 golova u ukupnih 30 minuta. Dok su se Petrijevčanke i Varaždinke spremale kući prof. Bertović je razrađivao strategiju za četvrtfinale koje je po rasporedu bilo iste večeri u 18:30 protiv Menejane iz Pakraca. To je za obje ekipe bila već treća utakmica u jednom danu i osjetio se pad tempa, pojavljivale su se greškice u koracima, frkanje u izvedbi, kašljanje dirigenta, kao da su im se instrumenti raštimali… Pokazalo se da je to bio tek varljiv dojam promatrača sa strane jer su naše cure podigle ritam u drugom poluvremenu dopustivši protivničkom sastavu tek jedan gol. Završnih 13:6 za nas izbacilo je Pakračanke s terena na tribine do kraja turnira, a naše utakmice su se potajno pregledavale na mobitelima.
Osvanula je i srijeda. Polufinale u 10:00, finale u podne. Prof. Bertović je izrađivao strategije, slagao naše djevojke poput generala koji raspoređuje svoje brigade, davao konkretne upute, potiho objašnjavao svakoj pojedinačno što joj je činiti… Vi to možete! Nenadmašni dirigent emocija dizao je motivaciju, uvjeravao da nema nemogućih utakmica, za svaku situaciju pronalazio je rješenje. Silno motivirane čekale su prvi zvižduk: krenulo je polufinale protiv Mladosti iz Preloga. Naše igračice kao da su se oslobodile okova, krenule su snažno po pobjedu. Orkestar je svirao točno kako im je dirigirano, nametnule su svoju skladbu i uskoro su Preložanke svirale po Jelkovečkim notama. Posljednje dvije i pol minute prof. Bertović odmara prvu postavu i izbacuje kompletnu klupu u igru što se pokazuje kao pun pogodak! Djevojke gladne igre daju tri gola za konačnih 20:10, a ekipa koja nas dočekuje u finalu ima još jednu muku: ako Jelkovčani uvedu nekoga s klupe to ne znači da će biti lakše.
Finale se igralo protiv Kantride iz Rijeke. Riječanke su vrhunska ekipa, rukometne virtuozice i dostojan protivnik. Cijelu utakmicu su se dobro nosile s Jelkovčankama i prijetile da prelome rezultat u svakom trenutku. Dramatično je bilo u zadnjoj sekundi prvog poluvremena: Riječanke su imale zadnji napad i priliku da smanje razliku na jedan. Nisu nalazile rješenja za našu obranu i već smo se ponadali da idemo s dva plus u džepu… Odjednom šok! Svira se kazneni udarac za Rijeku sekundu prije sirene na semaforu. Riječanke sigurno pogađaju za 7:6 i šalju nas na odmor prijeteći izjednačenjem. Ali kako smo brzo pali na koljena još smo se brže i digli. Na odmoru je izdana zapovijed: prvi napad je naš, morate dati gol! Rečeno – učinjeno. Sigurno se držala prednost do samog kraja kada su Riječanke imale priliku izjednačiti i u nekom mogućem scenariju obraniti se za penale. Takva nada trajala je jedva desetak sekundi dok Jelkovčanke nisu odlučile da je dosta zafrkancije. Presjekle su napad i u brzoj kontri, u zadnjoj sekundi, ubacile za konačnih 16:14.
Erupcija veselja, pobjedničko kolo, sportski pozdrav protivnicama i čestitke jednih drugima na pruženoj igri pokazale su kako su djevojke iz sporta izvukle najbolje. Ne može se odigrati ovakva prvenstva bez zajedništva, ljubavi, podrške obitelji, poniznosti i uvažavanja drugih. Sve ove vrline naše su cure ponosno pronijele Hrvatskom pokazujući da u Jelkovcu ima uzornih mladih djevojaka koje su svojim radom i upornošću ispisale najljepše stranice sesvetskog i hrvatskog školskog rukometa. Mnoge od njih već od jeseni igrat će za svoje srednje škole i nadamo se vidjeti neke od njih i idućih godina. A Jelkovec ide dalje. Tu je već spomenuta klupa na kojoj sjede nešto mlađe prijateljice koje će i idućih godina biti faktor bez kojeg se ne može zamisliti državno prvenstvo.
Ravnateljica Ljiljana Lepan Babić organizirala je svečani doček prvakinja.
Evo i imena djevojaka koje su ostvarile ovaj fantastičan rezultat:
1. Tena Banoci 8.b
2. Iva Bošnjak 8.f
3. Mia Mušić 8.f
4. Mia Hajsek 8.e
5. Marija Stipić 8.e
6. Matea Koska 8.c
7. Nika Kuhar 8.c
8. Lana Lončar 6.b
9. Chiara Janković 6.b
10. Gabrijela Čutura 6.b
11. Petra Jolić 6.a
12. Ema Koska 7.d
13. Karla Huzanić 6.e
14. Dora Pavelić 6.c
Naša Iva Bošnjak proglašena je najboljom igračicom finalne utakmice! Svim djevojkama od srca čestitamo!
tekst: Stipe Jolić
Ljiljana Lepan Babić, ravnateljica
